Što je to u ljudima da se grčevito drže stvari, poslova, ljudi, odnosa, okoline, koji mu tako očigledno čine loše i nisu za njega?
Loš partner ili muž, slabo plaćen posao, šef verbalni zlostavljač, prijatelji s kojima ste izgubili zajedničke dodirne točke… Zar stvarno mislite da morate tako živjeti i ne možete bolje?! Sve oko nas odražava našu unutarnju sliku – kako stvari, tako i ljudi. Sve što smo privukli u svoj život odraz je nas samih i/ili prilika da naučimo neku životnu lekciju.
Kako mi duhovno rastemo, tako bi trebali rasti i naši odnosi, a to se često ne događa! Ako odnos bilo koje vrste, privatni ili poslovni, s vremenom ne raste i ne razvija se, postaje poput rijeke kojoj je presječen tok i pretvara se u močvaru.
Što vas sprečava da napravite iskorak u novi i bolji život?
Nisko samopouzdanje, nemogućnost zamišljanja boljeg života za sebe, navika ili jednostavno strah? Svaka se promjena doživljava kao neka vrsta „male smrti“ I svaki put kad odlazite, napuštate ljude ili poslove, osjećate se kao da pomalo umirete, raste strah od novog i nepoznatog i želja ponovno se vratiti u stari život, iako vas očigledno ne usrećuje.
„Sreća prati hrabre“, kaže jedna narodna poslovica.
Oni koji su skupili hrabrost i zatvorili vrata starog života, starih navika i potrošenih odnosa, osvjedočili su se koliko je ova izreka istinita! Ako ste s nekim samo zato što ste navikli na njega, ako radite posao koji vas ne ispunjava, ako odrađujete obveze koje ne želite i viđate ljude koje baš i ne volite – NEMOJTE!
Negdje pod ovim velikim, plavim nebom postoji život kakav priželjkujete, postoje ljudi koji će vam izmamiti osmijeh na lice, postoje oni koji će vas na pravi način poštovati i voljeti. I neće biti potrebe da negirate svoje biće, prilagođavate se situacijama i glumite nešto što niste…
Važno je shvatiti da dobar život zaslužujete, da ga možete zamisliti i usmjeriti energiju da ga i ostvarite!
